Trenutno je svijet formirao konsenzus o zelenom razvoju plastike. Gotovo 90 zemalja i regija uvelo je relevantne politike ili propise za kontrolu ili zabranu jednokratnih nerazgradivih plastičnih proizvoda. Novi val zelenog razvoja plastike krenuo je diljem svijeta. I kod nas je zelena, niskougljična i kružna ekonomija postala glavna linija industrijske politike tijekom razdoblja “14. petoljetke”.
Studija je pokazala da, iako će se razgradiva plastika u određenoj mjeri razviti pod promicanjem politika, trošak je visok, u budućnosti će postojati višak proizvodnih kapaciteta, a doprinos smanjenju emisija neće biti očit. Recikliranje plastike ispunjava zahtjeve zelenog, niskougljičnog i kružnog gospodarstva. S povećanjem cijena trgovanja ugljikom i nametanjem graničnih poreza na ugljik, obvezno dodavanje recikliranih materijala postat će glavni trend. I fizičko i kemijsko recikliranje imat će porast od desetaka milijuna tona. Konkretno, kemijsko recikliranje postat će glavni tok razvoja zelene plastike. Godine 2030. stopa recikliranja plastike u mojoj će se zemlji povećati na 45% do 50%. Dizajn koji se lako reciklira ima za cilj maksimalizirati stopu recikliranja i visokovrijedno korištenje otpadne plastike. Tehničke inovacije mogu generirati potražnju na tržištu za milijune tona metalocenske plastike.
Jačanje recikliranja plastike glavni je međunarodni trend
Rješavanje problema bijelog onečišćenja uzrokovanog odbačenom plastikom izvorna je namjera većine zemalja diljem svijeta da uvedu politike vezane uz upravljanje plastikom. Trenutno je međunarodni odgovor na problem otpadne plastike uglavnom ograničenje ili zabrana upotrebe plastičnih proizvoda koje je teško reciklirati, poticanje recikliranja plastike i korištenje razgradivih zamjena za plastiku. Među njima, jačanje recikliranja plastike glavni je međunarodni trend.
Povećanje udjela recikliranja plastike prvi je izbor za razvijene zemlje. Europska unija je od 1. siječnja 2021. uvela "porez na plastičnu ambalažu" na plastiku koja se ne može reciklirati u svojim državama članicama, a također je zabranila ulazak 10 vrsta plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, poput ekspandiranog polistirena, na europsko tržište. Porez na ambalažu prisiljava tvrtke za plastične proizvode da koriste recikliranu plastiku. Do 2025. EU će koristiti više materijala za pakiranje koji se mogu reciklirati. Trenutačno godišnja potrošnja plastičnih sirovina u mojoj zemlji premašuje 100 milijuna tona, a očekuje se da će 2030. dosegnuti više od 150 milijuna tona. Grube procjene pokazuju da će izvoz plastične ambalaže moje zemlje u EU dosegnuti 2,6 milijuna tona 2030. te će biti potreban porez na ambalažu od 2,07 milijardi eura. Kako porezna politika EU-a za plastičnu ambalažu napreduje, domaće tržište plastike suočavat će se s izazovima. Potaknuto porezom na ambalažu, neophodno je plastičnim proizvodima dodati reciklirane materijale kako bi se osigurala dobit poduzeća u našoj zemlji.
Na tehničkoj razini, trenutačno istraživanje o zelenom razvoju plastike u razvijenim zemljama uglavnom se fokusira na dizajn plastičnih proizvoda koji se lako reciklira i razvoj tehnologije kemijskog recikliranja. Iako su biorazgradive tehnologije prve pokrenule europske i američke zemlje, trenutni entuzijazam za promicanje tehnologije nije velik.
Recikliranje plastike uglavnom uključuje dvije metode korištenja: fizičko recikliranje i kemijsko recikliranje. Fizička regeneracija trenutno je glavna metoda recikliranja plastike, ali budući da će svaka regeneracija smanjiti kvalitetu reciklirane plastike, mehanička i fizička regeneracija ima određena ograničenja. Za plastične proizvode koji su niske kvalitete ili se ne mogu lako regenerirati, općenito se mogu koristiti metode kemijskog recikliranja, to jest, otpadna plastika se tretira kao "sirova nafta" koja se rafinira kako bi se postigla ponovna upotreba otpadne plastike uz izbjegavanje smanjenja konvencionalne proizvodi za fizičko recikliranje.
Dizajn koji se lako reciklira, kao što naziv sugerira, znači da proizvodi povezani s plastikom uzimaju u obzir faktore recikliranja tijekom procesa proizvodnje i dizajna, čime se značajno povećava stopa recikliranja plastike. Na primjer, vrećice za pakiranje koje su prethodno bile proizvedene korištenjem PE, PVC-a i PP-a proizvode se korištenjem različitih vrsta metalocen polietilena (mPE), što olakšava recikliranje.
Stope recikliranja plastike u svijetu i većim zemljama u 2019
U 2020. moja je zemlja potrošila više od 100 milijuna tona plastike, od čega je oko 55% napušteno, uključujući jednokratne plastične proizvode i staru trajnu robu. Godine 2019. stopa recikliranja plastike u mojoj zemlji bila je 30% (vidi sliku 1), što je više od svjetskog prosjeka. Međutim, razvijene zemlje formulirale su ambiciozne planove recikliranja plastike, a njihove stope recikliranja znatno će se povećati u budućnosti. Pod vizijom ugljične neutralnosti, naša će zemlja također značajno povećati stopu recikliranja plastike.
Područja potrošnje otpadne plastike u mojoj zemlji u osnovi su ista kao i ona za sirovine, a glavna su istočna Kina, južna Kina i sjeverna Kina. Stope recikliranja uvelike se razlikuju među industrijama. Konkretno, stopa recikliranja ambalaže i dnevne plastike od velikih potrošača jednokratne plastike je samo 12% (vidi sliku 2), što ostavlja veliki prostor za poboljšanje. Reciklirana plastika ima širok raspon primjena, osim nekoliko, kao što je pakiranje za medicinske proizvode i hranu, gdje se mogu dodati reciklirani materijali.
U budućnosti će se stopa recikliranja plastike u mojoj zemlji značajno povećati. Do 2030. stopa recikliranja plastike u mojoj zemlji dosegnut će 45% do 50%. Njegova motivacija uglavnom dolazi iz četiri aspekta: prvo, nedovoljan nosivi kapacitet okoliša i vizija izgradnje društva koje štedi resurse zahtijevaju od cijelog društva da poveća stopu recikliranja plastike; drugo, cijena trgovanja ugljikom nastavlja rasti, a svaka tona reciklirane plastike napravit će plastiku. Cjelokupni životni ciklus smanjenja ugljika iznosi 3,88 tona, profit od recikliranja plastike znatno je povećan, a stopa recikliranja znatno je poboljšana; treće, sve velike tvrtke za proizvodnju plastičnih proizvoda najavile su korištenje reciklirane plastike ili dodavanje reciklirane plastike. Potražnja za recikliranim materijalima značajno će se povećati u budućnosti, a do recikliranja bi moglo doći. Cijena plastike je obrnuta; četvrto, carine na ugljik i porezi na ambalažu u Europi i Sjedinjenim Državama također će natjerati moju zemlju da značajno poveća stopu recikliranja plastike.
Reciklirana plastika ima veliki utjecaj na neutralnost ugljika. Prema izračunima, u cijelom životnom ciklusu, u prosjeku će svaka tona fizički reciklirane plastike smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za 4,16 tona u usporedbi s nerecikliranom plastikom. U prosjeku će svaka tona plastike reciklirane kemijski smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 1,87 tona u usporedbi s nerecikliranom plastikom. 2030. godine fizičko recikliranje plastike u mojoj zemlji smanjit će emisije ugljika za 120 milijuna tona, a fizičko recikliranje + kemijsko recikliranje (uključujući obradu odložene otpadne plastike) smanjit će emisije ugljika za 180 milijuna tona.
Međutim, industrija recikliranja plastike u mojoj zemlji još uvijek se suočava s mnogim problemima. Prvo, izvori otpadne plastike su raštrkani, oblici otpadnih plastičnih proizvoda jako variraju, a vrste materijala su raznolike, što otežava i skupo recikliranje otpadne plastike u mojoj zemlji. Drugo, industrija recikliranja otpadne plastike ima nizak prag i uglavnom su poduzeća u radioničkom stilu. Metoda razvrstavanja je uglavnom ručno razvrstavanje i nedostaje automatizirana tehnologija finog razvrstavanja i industrijska oprema. Od 2020. u Kini postoji 26 000 tvrtki za recikliranje plastike, koje su male po veličini, široko rasprostranjene i općenito slabo profitabilne. Karakteristike strukture industrije dovele su do problema u nadzoru industrije recikliranja plastike u mojoj zemlji i golemih ulaganja u regulatorna sredstva. Treće, rascjepkanost industrije također je dovela do pojačane opake konkurencije. Poduzeća pridaju više pozornosti cjenovnim prednostima proizvoda i smanjenju troškova proizvodnje, ali preziru tehnološku nadogradnju. Ukupni razvoj industrije je spor. Glavni način korištenja otpadne plastike je proizvodnja reciklirane plastike. Nakon ručnog probiranja i klasifikacije, a zatim kroz procese kao što su drobljenje, topljenje, granulacija i modifikacija, otpadna plastika se pretvara u reciklirane plastične čestice koje se mogu koristiti. Zbog složenih izvora reciklirane plastike i mnogih nečistoća, stabilnost kvalitete proizvoda je izuzetno loša. Postoji hitna potreba za jačanjem tehničkih istraživanja i poboljšanjem stabilnosti reciklirane plastike. Metode kemijske oporabe trenutno se ne mogu komercijalizirati zbog čimbenika kao što su visoka cijena opreme i katalizatora. Nastavak proučavanja jeftinih procesa ključni je smjer istraživanja i razvoja.
Postoje mnoga ograničenja za razvoj razgradive plastike
Razgradiva plastika, poznata i kao ekološki razgradiva plastika, odnosi se na vrstu plastike koja se na kraju može potpuno razgraditi u ugljični dioksid, metan, vodu i mineralizirane anorganske soli elemenata koji ih sadrže, kao i novu biomasu, pod različitim uvjetima u prirodi. Ograničena uvjetima razgradnje, područjima primjene, istraživanjem i razvojem itd., razgradiva plastika koja se trenutno spominje u industriji uglavnom se odnosi na biorazgradivu plastiku. Trenutačna glavna razgradiva plastika je PBAT, PLA, itd. Biorazgradivoj plastici općenito je potrebno 90 do 180 dana da se potpuno razgradi u uvjetima industrijskog kompostiranja, a zbog specifičnosti materijala, općenito ju je potrebno zasebno klasificirati i reciklirati. Trenutna istraživanja usmjerena su na kontrolirano razgradivu plastiku, plastiku koja se razgrađuje u određenim vremenima ili uvjetima.
Ekspresna dostava, hrana za van, jednokratne plastične vrećice i folije za malč glavna su područja primjene razgradive plastike u budućnosti. Prema “Mišljenjima moje zemlje o daljnjem jačanju kontrole onečišćenja plastikom”, ekspresna dostava, vanjska strana i jednokratne plastične vrećice trebale bi koristiti biorazgradljivu plastiku 2025. godine, a potiče se upotreba biorazgradive plastike u malč folijama. Međutim, gore navedena područja povećala su upotrebu plastike i razgradivih plastičnih nadomjestaka, poput upotrebe papira i netkanih tkanina za zamjenu plastike za pakiranje, a folije za malčiranje ojačale su recikliranje. Stoga je stopa prodora biorazgradive plastike znatno ispod 100%. Prema procjenama, do 2025. godine potražnja za razgradivom plastikom u gore navedenim područjima bit će otprilike 3 do 4 milijuna tona.
Biorazgradiva plastika ima ograničen utjecaj na neutralnost ugljika. Emisije ugljika PBST-a samo su malo niže od emisija PP-a, s emisijom ugljika od 6,2 tone/toni, što je više od emisija ugljika tradicionalnog recikliranja plastike. PLA je biorazgradiva plastika. Iako su njegove emisije ugljika niske, to nije nula emisija ugljika, a materijali na biološkoj bazi troše mnogo energije u procesu sadnje, fermentacije, odvajanja i pročišćavanja.
Vrijeme objave: 6. kolovoza 2024